COVID-19 = argument za vremenski beskonačno izbjegavanje povrata putnicima njihovih uplaćenih aranžmana(?!)

Mnogi su roditelji ostali zatečeni, (ali naravno ne samo oni), kada su im pojedine turističke agencije odbile izvršiti povrat već uplaćenih sredstava za maturalna i druga školska putovanja njihove djece, koja su planirana tijekom prošle školske godine.

Naime, riječ je o paket aranžmanima koji su se trebali izvršiti nakon  01.03.2020.  godine,  a  nisu/neće  se  realizirali  uslijed  izvanrednih  okolnosti  na odredištu. 

Obzirom na prethodno, roditelji su zatražili povrat uplaćenih sredstava, dok pojedine turističke agencije odbijaju istima izvršiti povrat uplaćenog uz pozivanje na odredbu čl. 38.a Zakona o pružanju usluga u turizmu (NN 130/17, 25/19, 98/19 i 42/20) i obrazloženje da je navedenom zakonskom odredbom određeno da za neizvršene ugovore o putovanju u paket-aranžmanu, koji su se trebali izvršiti nakon 01.03.2020. godine, putnik ima pravo na raskid ugovora o putovanju u paket-aranžmanu po isteku 180 dana od dana prestanka posebnih okolnosti, a organizatori putovanja da za iste putnicima izdaju vaučer. Nadalje, da je istom odredbom određeno da ako se putnik odluči za povrat sredstava, organizator mora izvršiti povrat uplaćenih sredstava u roku od 14 dana po isteku 180 dana od prestanka posebnih okolnosti, a za koje te putničke agencije tvrde da su još uvijek na snazi poistovjećujući ih u cijelosti s posebnim okolnostima uzrokovanima epidemijom bolesti COVID-19.

Upravo u tom pogrješnom poistovjećivanju, po mišljenju autora ovog članka, leži glavni problem i neosnovanost pridržaja uplaćenih sredstava od strane turističkih agencija (organizatora putovanja).

Da se podsjetimo, posebne okolnosti, odnosno izvanredne okolnosti nastupile su dana 19.03.2020. godine, kada su putničke agencije službenom odlukom prestale s radom. Međutim, nesporno i neupitno u svibnju mjesecu o.g. dolazi do daljnjeg popuštanja protuepidemioloških mjera, (kao treća faza popuštanja mjera), a ovdje najrelevantnije: stavljanjem izvan snage odluke o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka, tzv. e-propusnice i, time, otvaranjem međužupanijskih i državnih granica. Tome su uslijedile i daljnje mjere relaksacija pa tako i ona na snazi od 01.07.2020. godine da svi građani EU/EEA i osobe s trajnim boravištem u EU/EEA (uz Ujedinjenu Kraljevinu, Island, Lihtenštajn, Norvešku, Švicarsku, Andoru, Monako, San Marino i Vatikan) mogu slobodno ući u Hrvatsku bez ograničenja. Sukladno tome, turističke i putničke agencije su nastavile s radom, a i ostali sektori gospodarstva, što potvrđuju statistički podaci o broju ostvarenih noćenja tuzemnih i inozemnih gostiju tijekom ljeta 2020. u Republici Hrvatskoj i drugi službeni podaci o ostvarenom tranzitu ljudi, dobara i usluga, koji se i nadalje odvijaju.

Nadalje, odredbom čl. 38.a st. 1 Zakona o pružanju usluga u turizmu određeno je da ''...za neizvršene ugovore o putovanju u paket-aranžmanu koji su se trebali izvršiti nakon 1. ožujka 2020., putnik ima pravo na raskid ugovora o putovanju u paket-aranžmanu po isteku 180 dana od dana prestanka posebnih okolnosti, a organizatori putovanja za iste putnicima izdaju vaučer.''

Konačno, sukladno toč. 31. Direktive (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket-aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, izvanredne situacije i njihovo trajanje procjenjuju se prema svakoj pojedinoj situaciji, a ne generalizirajući situaciju prema pojedinim zahvaćenim područjima s uspostavljenom ili lokaliziranom transmisijom koronavirusa (SARS-CoV-2 virusa).

Prema tome, možebitno poistovjećivanje, u kolokvijalnom govoru uvriježenog, tzv. 'novog normalnog' s posebnim, izvanrednim okolnosti i to na način da putničke agencije nadalje obavljaju svoju djelatnost, (što po odluci od 19.03.2020. godine nisu bile u mogućnosti, a sada neupitno jesu), te da pritom sustežu povrat nepripadnih novčanih iznosa neostvarenih i raskinutih paket-aranžmana, protivno je prihvaćenim vladajućim pravilima poslovanja. Da je tomu tako, potvrđuju već izvršeni povrati uplaćenih sredstava koje su neki putnici ostvarili po nerealiziranim aranžmani kod drugih putničkih agencija. To dakako može govoriti o pouzdanosti i povjerenju u poslovanju određenih putničkih agencija, da sada ne elaboriram i ne kompariram način i ozbiljnost poslovanja različitih putničkih agencija. U svakom slučaju, potonje jest relevantno i svakako može biti od utjecaja prilikom odabira putničkih agencija za buduća školska, (ali ne ograničavajući se na ista), putovanja, preliminarno, u roditeljskim vijećima osnovnih škola, a onda i kao konkretno individualizirana tematika na razini sastanaka svih roditelja, kao i Gradskog ureda za obrazovanje Grada Zagreba te, u konačnici, Ministarstva znanosti i obrazovanja RH.

Sva apsurdnost i promašenost takvog 'pojmovnog poistovjećivanja' jest vidljiva i u tome što to tzv. 'novo normalno', i u percepciji javnog mijenja, može trajati idućih 5, 10, 20, 50 (...) godina. Ne misle valjda određene putničke agencije da bi putnici trebali čekati tih 5, 10, 20, 50 (...) godina za povrat uplaćenih sredstava?

U konačnici, putničke agencije koje sustežu povrat uplaćenih sredstava, redovito nude i traže da se putnici izjasne da li žele 'uplaćeni iznos iskoristiti za neko drugo putovanje', a kako bi im iste 'mogle poslati odgovarajuću ponudu na uvid'. Drugim riječima, ako sada te iste putničke agencije smatraju da posebne, izvanredne okolnosti i nadalje traju, koje to drugo putovanje – za koje nude poslati 'odgovarajuću ponudu' – imaju u vidu? Ne valjda neko za spomenutih 5, 10, 20, 50 (...) godina.

Dakle, imajući u vidu sve prethodno navedeno, i uz primjenu odredbe čl. 38.a st. 2 Zakona o pružanju usluga u turizmu koja određuje da ''(A)ako se putnik odluči za povrat sredstava, organizator mora izvršiti povrat uplaćenih sredstava u roku od 14 dana po isteku 180 dana od prestanka posebnih okolnosti.'', izvjesno je da putnici ostvaruju pravo na puni povrat uplaćenih sredstava i da im putničke agencije na njihov poziv ili bez njega moraju izvršiti povrat. U protivnom, uskraćeni putnici mogu ostvarivati svoja prava pred nadležnim sudom u odgovarajućem sudskom postupku.